Kako znati kada je patnja nešto normalno, a kada nešto što zahtijeva stručnu pomoć?
U potrazi za normalnim; Sami Timimi
Sve većem broju ljudi postavljaju se dijagnoze ADHD-a i autizma.
Sve većem broju ljudi postavlja se dijagnoza duševnog poremećaja.
Mlade se ljude medikalizira zbog ponašanja koje bi se drugdje u svijetu smatralo posve normalnim. Farmaceutske tvrtke, mediji i psihijatrijski establišment posljednjih su desetljeća pretvorili ljudsku patnju u tržišnu robu. Kako onda znati kada je patnja nešto normalno, a kada nešto što zahtijeva stručnu pomoć?
U knjizi U potrazi za normalnošću Sami Timimi istražuje političke i kulturne kontekste mentalnog zdravlja te predstavlja iznimno human pristup koji čovjeka promatra cjelovito – zajedno s njegovim obiteljskim i kulturnim okružjem – naglašavajući prirodnu otpornost ljudske psihe.
“Pozivam na radikalnu promjenu, ništa manje od revolucije, nakon koje se više ne bi primjenjivale psihijatrijske dijagnoze i smanjila bi se upotreba psihijatrijskih lijekova. Istodobno pozivam javnost da zajedno promijenimo način na koji doživljavamo emocije te da ih rehabilitiramo natrag u područje normalnoga i/ili razumljivoga.”
