Maitreya

Maitreya
5 5 1 Product
Redna cena: 15,90 € Vaša cena: 15,00 €

Specifikacija

Kezele, A. P.
Mehka vezava
256
Hrvaški

U drevnoj Indiji, na obalama legendarne rijeke Sarasvati živio je veliki majstor i učitelj imenom Parashara koji je posvetio svoj život proučavanju đjotiša, astrologije vedskih rišija. Uz pomoc Ganeša, božanskog bića s tijelom čovjeka i glavom slona, Parashara je otkrio zakonitosti vremena i ljudskih sudbina. Predvidio je tragediju svoje vlastite civilizacije i u njoj naslutio znakove opasnosti s kojima će se čovječanstvo susretati tijekom sljedećih tisućljeca.

U želji da pomognu, Ganeš i Parashara pokreću složenu mrežu događaja koji na neobičan način povezuju razna povijesna razdoblja. A sve je počelo kad je Parashara svojeg najistaknutijeg učenika poslao na duhovno putovanje preko granica vremena i smrti. Njegovo ime bilo je Maitreya.

 

MAITREYA

- duhovna pustolovina -

 

Đjotiš, astrologija drevnih vedskih rišija i mudraca, u sebi krije mnoge tajne o povezanosti čovjeka i svemira. U romanu MAITREYA, A.P. Kezele, i sam učenik đjotiša, otkriva nam načela ovog znanja o vremenu i njegovim zakonitostima na doista zanimljiv i neobičan način. Ljudska sudbina, slobodna volja, duhovnost pojedinca, budućnost čovječanstva i velika svjetska razdoblja - sve te zanimljive teme, uz mnoštvo drugih detalja poput priča o planetima, sazviježđima, načinu rada đjotišija (astrologa) i mogućnostima samog đjotiša, predstavljene su u napetoj priči koja se čita u jednome dahu.

 

Autor knjige je Adrian Predrag Kezele, pisac, predavač i dugogodišnji učitelj tehnika meditacije i metoda osobnog razvoja.

 

Slijedi izvadak iz knjige. U petnaestom poglavlju Parashara podučava Maitreyu značenjima planeta i kako se one odnose prema nama ljudima, našoj karmi i budućnosti.

 

...............................................

 

15 poglavlje

 

Unutarnje titranje se i dalje nastavljalo. Maitreya je uživao. Ako je ikad osjetio što znači ananda, blaženstvo, bilo je to sada. Oh, samo da ne prestane, pomislio je. I nije prestajalo. Nakon nekog vremena, i dalje uživajući u osjećaju, čak se uspio prisjetiti kako mu je njegov učitelj opisao što će se dogoditi jednom kad ravnoteža Graha u njegovom tijelu i duhu bude gotovo savršena. Bilo je to potaknuto Maitreyinim pitanjem koje je bilo, barem se njemu tako činilo, vrlo osnovno te nikako nije očekivao da će odgovor biti takav kakav mu je pružen.

 

"Učitelju", započeo je Maitreya nakon jedne pouke iz astronomije, kad je još bio na samom početku razumijevanja đjotiša, "pokazao si mi sazviježđa i neke od Graha. Rekao si mi da neke neću moći vidjeti, ali da ću za njih saznati prema utjecaju kojeg imaju na drugi planeti i njihovo kretanje oko Sunca. Mene, međutim, zanima kako zapravo planeti djeluju na ljude." Parashara je na to podigao jednu obrvu i promatrao svojeg učenika. Nije ništa rekao očekujuci da Maitreya pojasni svoje pitanje. Ovaj je to i učinio.

 

"Moje pitanje je sljedeće. Đjotiši iz položaja planeta čitaju karmu koja prati ljudska bića kroz njihov život. Ali, kako planeti vrše tu svoju ulogu? Kakav je mehanizam tog djelovanja? Da li Grahe djeluju na ljude istom energijom kojom djeluju jedna na drugu i tako mijenjaju svoje putanje?"

 

"Postavio si važno pitanje. Objasnit ću ti", rekao je Parashara i uhvatio ga za ruku. "Od čega je načinjeno tvoje tijelo?

 

"Od mesa, kostiju i krvi."

 

"A od čega nastaju kosti, meso i krv?"

 

"Od hrane", rekao je Maitreya, ali se požurio dodati: "Znam, potrebna je inteligencija da se hrana pretvori u meso mojega tijela i misli mojega uma. Dakle, načinjen sam od svijesti, od inteligencije."

 

"Ispravno", rekao je Parashara pustivši Maitreyinu ruku. "A gdje se nalazi ta inteligencija?"

 

"U meni, ali i posvuda", odgovorio je Maitreya. "Ona je nevidljiva mojim osjetilima, ali i mojem umu. Međutim, mislim da sam putem meditacije jasno doživio da to doista jest tako."

 

Bile su to činjenice koje su Parashara i Maitreya već raspravljali kad je učenik svladavao vještinu meditiranja koja predstavlja važan dio znanja jednog đjotišija.

 

"Dobro", nastavio je Parashara. "Od čega su načinjeni planeti?"

 

Maitreya se malo zamislio i već zaustio da kaže kako o tome ne zna ništa ali se prisjetio i rekao: "Od čega je načinjeno njihovo materijalno tijelo ne mogu reći, ali u biti i oni mora da su načinjeni od iste inteligencije od koje sam načinjen i ja."

 

"U biti , da, to je točno", nasmijao se Parashara. "Ali sad želimo dobiti odgovor na pitanje o mehanizmu njihova učinka na karmu ljudi pa ćemo morati malo promijeniti stajalište."

 

Učitelj je za trenutak zastao, a Maitreya je napeto očekivao nastavak.

 

"Moraš odbaciti svako objašnjenje koje bi utjecaj planeta svelo na materijalno djelovanje dostupno ljudskim osjetilima ili njihovim produzećima."

 

"Produzećima? Mislis li na um i intelekt?" zapitao je Maitreya pomalo zbunjen.

 

"I na to", odgovorio je Parashara, "ali i na nešto drugo o čemu sad nećemo govoriti. Ono što želim reci je da djelovanje Graha na karmu ljudi ima dublji, duhovniji značaj. Inteligencija koja si ti naziva se Divanatma . Inteligencija koja su Grahe naziva se Paramatma. Zvuči isto, u biti jest isto, ali je ipak različito. Stvar je u tome da Paramatma obuhvaća Divanatmu iako su potpuno jednake."

 

Maitreya je izgledao zbunjen, ali nije ništa rekao. Parashara je uzeo času i nalio u nju vode iz vrča. "Ovo je voda iz izvora. Kakva je razlika između nje i samog izvora?"

 

"Pa", započeo je Maitreya. "U biti, nikakva."

 

"U biti, u biti", ponovio je Parashara. "To smo se već dogovorili. U biti nema razlike, ali gledaj", - ispio je čašu - "jesam li popio cijeli izvor?"

 

"Ne, popio si čašu vode s izvora", rekao je Maitreya.

 

"Dakle, iako je voda jednaka, postoji razlika između izvora i čaše. Koliko čaša izvorske vode bi ljudi mogli popiti?"

 

"Pa, jako mnogo. Bezbroj, zapravo. Tako dugo dok izvor ne presuši."

 

"Eto", zaključio je Parashara, "to je razlika između Divanatme i Paramatme. Divanatme, poput tebe i mene, iako jednaki Paramatmi, samo su dio njega. No to nije jedina razlika. Jesi li ikada pio vode iz izvora s druge strane rijeke, tamo pokraj tvojeg sela?"

 

Maitreya i Parashara nalazili su se u učiteljevu skloništu s lijeve strane rijeke. Voda koju su pili dolazila je s malog izvora na brežuljku iznad stijene. Maitreya je djetinjstvo proveo na desnoj obali Sarasvati i, naravno, voda koju je tamo pio bila je s drugog izvora.

 

"Jesi li primijetio kako ova voda ima različit okus od one iz tvojeg sela?" Kad je Maitreya potvrdno kimuo, Parashara je nastavio: "Poput različitih izvora, Paramatme imaju različite značajke. Jednake su, u biti", tu se zaustavio i značajno pogledao Maitreyu, "ali ipak različite. Divanatme nastaju miješanjem različitih dijelova Paramatmi. Ako možeš, zamisliti kako bi to izgledalo da napuniš čašu vodom iz nekoliko izvora. Zavisno od udjela vode iz različitih izvora, tekućina bi imala svoj jedinstveni okus. A sada mi reci koliko različitih izvora ima?"

 

Maitreya je za trenutak pomislio da ga Parashara pita o izvorima vode u blizini, ali mu je to bilo čudno. Malo je zastao, a onda se nasmijao sam sebi: "Pa naravno, ima ih devet! Devet Paramatmi, devet Graha!"

 

Parashara je promatrao kako Maitreya dalje razmišlja očekujuci sljedece pitanje. Ono je ubrzo uslijedilo: "To znači da se ljudska bića rađaju s određenim dijelovima Paramatmi različitih Graha?"

 

"Da," potvrdio je Parashara.

 

"To dalje znači da mi, kad tumačimo đjotiš", nastavio je dalje Maitreya, "zapravo proučavamo u kakvom je stanju određeni dio Paramatme Surje, Candre, Mangala i ostalih Graha u tom određenom čovjeku."

 

"Da", ponovno je potvrdio Parashara.

 

Maitreya je zastao intenzivno razmišljajući. Na um mu je pala izvanredna misao: "Da li to znači da se Paramatme u čistom obliku utjelovljuju u nebeska tijela i postaju planeti?"

 

Parashara se namrštio i malo nakrivio glavu: "Zgodna zamisao, ali nije do kraja tako. Planeti, nebeska tijela, kao materijalni izrazi pojedinih Graha samo su njihovi znakovi, a ne one same."

 

Sada je na Maitreyu ponovno došao red da bude zbunjen. "Znakovi?" tiho je upitao. "A gdje su onda Grahe? Utjelovljuju li se one uopće?"

 

"Katkad", odgovorio je Parashara. "Avatari poput Krishne, Rame ili Narasimhe predstavljaju čista utjelovljenja pojedinih Graha. Međutim, može se reći da se one utjelovljuju u svakom čovjeku. Svaka Graha daje svoj dio da bi se oblikovala Divanatma, individualna duša. Zapravo, tako smo stigli do odgovora na tvoje prvotno pitanje. Kako Grahe djeluju na ljude? Ne djeluju, one jesu ljudi. One su u njima i svojom nazočnošću oblikuju njihovu sudbinu. Katkad je neka Graha aktivnija, a neka druga spava. Tada čovjek osjeća veći utjecaj one koja je aktivna, a manji one koja nije. Katkad su Grahe aktivne istodobno; katkad suraduju, katkad se sukobljavaju. Takva razdoblja đjotiš očitava prema njihovim znakovima na nebu. Dakle, nema nikakvog materijalnog utjecaja koji dolazi s planeta. Radi se samo o znakovima koji ukazuju na to da će se Graha aktivirati, a također i na koji način će se aktivirati."

 

"Sada razumijem", rekao je Maitreya. "Kakav je mikrokozmos, takav je makrokozmos; kakav je atom, takav je i svemir; kakav je individualni um, takav je i kozmički um."

 

"Upravo tako", nastavio je Parashara. "Svemir u kojem živimo jako je dobro uređeno mjesto. Kao što si počeo uviđati, u njemu nema slučajnosti. Vlada posvemašnji red. Iste zakonitosti upravljaju ljudima i sazviježđima; isti prirodni zakoni. Dakle, ako uočimo pravilnosti u jednom dijelu svemira, znat ćemo što se događa u drugom. Budući da je ljudski život, a posebice vrijeme, nedokučivo ljudskom umu, đjotiš rabi kozmički um da bi došao do obavijesti koje nam mogu pomoći da brze i pravilnije slijedimo svoju životnu zadaću. Zato sam rekao da su materijalni planeti samo znakovi."

 

"Kaži mi sljedeće", upitao je Maitreya, "kad se individualna duša rada, kako se oblikuje utjecaj njene karme? Đjotiš zapravo očitava upravo to, zar ne? Ali, na koji način se u naš sljedeći život prenosi utjecaj naših sadašnjih djela?"

 

"Kad čovjek napusti ovo tijelo, dijelovi Paramatmi koji su sačinjavali Divanatmu vraćaju se u Grahe. Medđtim, svako djelo koje je ta osoba počinila tijekom života utjecalo je na te dijelove. Zbog toga se oni vraćaju na neki način neuravnoteženi i žele se vratiti u ravnotežu. Individualna duša se ponovno rada kad se steknu uvjeti za najbolji odnos Graha na nebu. Dakle, onda kad su sve Grahe u takvom položaju da individualna duša ima najbolje šanse za daljnji razvoj, đjotiš sagledava taj odnos i na osnovi toga tumači čovjekovu karmu."

 

Maitreya je bio iznenaden: "To znači da je svaka natalna karta, svaki horoskop, zapravo najbolji mogući za tu osobu?"

 

"Upravo tako", potvrdio je Parashara. "Natalna karta je upravo onakva kakva treba biti - najbolja moguća. Zadatak đjotiša je da poveća razumijevanje te mogućnosti i pomogne individualnoj duši da brže napreduje."

 

Za trenutak je nastala tišina. Parashara nije nastavljao, a Maitreya je razmišljao o onome što je čuo. "Dopusti mi da sažmem sve to", rekao je na posljetku Maitreya. "Grahe su Paramatme, ima ih devet i svaka od njih, u svom omjeru i na svoj način sudjeluju u svakom ljudskom biću. Planeti koje promatramo samo su njihovi znakovi, a tumačenje tih znakova moguće je jer je svemir savršeno uređen i njime vladaju ista načela, isti prirodni zakoni, na svim razinama. Nema materijalnog utjecaja između planeta i ljudskih bića, samo odnos, istodobnost, pravilnost kretanja koja se putem đjotiša može zapaziti i protumačiti. Kad osoba umre, dijelovi Paramatmi se vraćaju Grahama i ponovno stvaraju Divanatmu tek kad se slože uvjeti - vremenski to znači kad planeti dođu u određeni položaj - koji je najbolji za nastavak evolucije određene individualne duše."

 

"Tako je", potvrdio je Parashara.

 

"Zapanjujuće", čudio se Maitreya. "Kakvo savršenstvo!"

 

Maitreya je izgledao poput malog djeteta koje je otkrilo novu igračku. Iako je sve što mu je Parashara rekao čuo već više puta u ovoj ili onoj inačici, očito mu je tek sada postalo jasno kakvo je čudo ovaj nas svijet. Parashara ga je promatrao sa smiješkom. Znao je da se to često događa. Razumijevanje dolazi kad dođe vrijeme, ne prije. Učitelj se može mučiti da bi objasnio svoju poruku, može se truditi iz petnih žila da pronađe riječi koje će doprijeti do učenika, ali sve je to uzalud ako učenik nije spreman. Maitreya je bio spreman za razumijevanje odnosa između ljudi i Graha. Međutim, do koje dubine će to razumijevanje ići? Očigledno odlučivši da neće pogriješiti ako pokuša, Parashara je nastavio: "Moram ti reći još nešto. Pitao si me gdje su Grahe, a ja sam ti odgovorio da su one u ljudima a da su njihovi znakovi na nebu u obliku planeta. Međutim, nisam ti rekao sve. Istina je da se i Grahe, odnosno Paramatme, također pojavljuju kao odvojena bića. Možda "utjelovljenje" u tom slučaju nije pravi izraz jer se radi o bićima koja nije moguće spoznati osjetilima, već samo izravno, unutarnjom vizijom. Međutim, moguće je da će doći vrijeme kad ćes svojim unutarnjim okom vidjeti Šukru, Šanija, Surju i ostale te da ćes s njima moći razgovarati kao što sada razgovaraš sa mnom."

 

Kad je Parashara počeo govoriti, Maitreya je još bio ozaren svojim novim spoznajama. Osjećao se nadahnuto i nekako poput znalca. Međutim, posljednja rečenica njegovog učitelja ponovno ga je vratila u stanje zbunjenosti.

 

"Razgovarati s Grahama?" ponovio je u nevjerici.

 

"Da. Zapravo, moj me otac Saunaka naučio da katkad đjotiši mora prihvatiti činjenicu da, unatoč svojem znanju i iskustvu, ne može izravno dokučiti što koja Graha radi u natalnoj karti određene osobe i kakvo je njeno djelovanje. Tada je najbolje, rekao mi je, da o tome pitam samu Grahu. Isprva mi se činilo da se šali, ali sam kasnije naučio da je to bio stvarni naputak. Dakle, shvati me ozbiljno, uz sve ostalo, pravi bi đjotiš morao znati kako komunicirati s onim prirodnim načelima koje zovemo Grahama."

 

Nakon malo razmišljanja Maitreya je rekao: "Nemam razloga da te ne shvatim ozbiljno. Iako mi je to vrlo nedokučivo, ipak bih želio znati kako se to radi?"

 

"Najprije ih moraš vidjeti. Zapravo, bolji je izraz - doživjeti."

 

"Kako će to izgledati? I kada će to biti?" zabrzao je Maitreya.

 

"Teško je opisati kako će izgledati. Mogu ti reći samo toliko da će biti vrlo ugodno. Kad Grahe postanu dostupne unutarnjoj viziji, to je uvijek praćeno anandom ili blaženstvom. Dijelovi Graha u tebi oživjeti će i imat ćes osjećaj kao da ti tijelo intenzivno bridi. Što će se nakon toga dogoditi, ne mogu ti reći jer će tvoj kontakt s njima bit posve jedinstven i doista tvoj. A kada će to biti: kad dođe vrijeme, kao i sa svim drugim."

 

Kad dođe vrijeme, bio je rekao Parashara. Tada je to Maitreyi bilo teško shvatljivo i vrlo apstraktno. Međutim - nasmijao se u sebi - vrijeme je možda došlo upravo sada. Sjedio je već gotovo sat vremena naslonjen na ovo "čarobno" drvo koje kao da je rađeno po njegovoj mjeri. Tijelo mu je titralo i prožimali su ga unutarnji valovi blaženstva. Sve što je vidio oko sebe - travu, leptire, rijeku, nebo - sve je prepoznavao. Bio je u svemu tome i sve je bilo u njemu. Ako bi mu do ušiju doprlo glasanje ptice koja je lebdjela iznad rijeke, osjetio bi je u sebi, duboko i snažno. Njen je krik bio i njegov. Ono što je tvorilo njega, tvorilo je i pticu. To što su omjeri bili drukčiji, to više nije bilo važno. Njegova je vizija išla iza toga: nije više doživljavao omjere, doživljavao je sastojke.

 

Iznenada, sve oko njega je počelo blještati. Livada je poprimila neki zlatni sjaj kojeg prije nije zamijećivao. Bilo je to kao da je netko upalio svjetiljku u sumrak. Samo što sad nije bio sumrak, a na nebu je sunce jasno sjalo. Ipak, njegov se vid poboljšao. Vidio je svjetlost koja kao da je izvirala iz svega. Štoviše, vidio je nijanse te svjetlosti koje su se preplitale i tvorile neke nejasne oblike. Isprva ih nije prepoznao, ali je mogao pratiti njihovu igru. Plesali su i pokretima stvarali još nijansi svjetla i boje. Nije prošlo mnogo vremena a Maitreya je mogao jasno vidjeti Guruovu žutu odoru i vrč s vodom kojeg je držao u ruci; Šanija koji sporim, sporim pokretima zamahuje svojim maljem, a i Rahua i Ketua opletenih zmijom koji su se, barem u ovoj igri, posebno otplesanoj za Maitreyu, ponovno spojili. Vidio je i ostale: sjajnog Surju i bijelog Čandru, Mangala u plamenu vatre, zaigranog Budha koji je kliktao od radosti i Šukru, posebno Šukru, njegovog mističnog učitelja kojeg je toliko puta slijedio.

 

Maitreya je uživao u svojoj viziji. Na trenutak se zapitao je li to stvarno, ali mu je pred oči dosao Parashara i kao da je čuo što bi on na to rekao. Da, promatrajući ga pomalo podrugljivo njegov bi ga učitelj upitao što je to stvarnost? A Maitreya bi morao reći da je stvarnost njegova odluka, njegova točka gledišta. U ovom trenutku, njegova točka gledišta bila je kristalno jasna.

 

Grahe su pred njim izvodile svoj čarobni ples, a Maitreya ih je promatrao želeći u sebi da on nikad ne prestane. Međutim, polako, kao što su se pojavile, Grahe su nestajale u izmaglici bijele svjetlosti. Zapravo, isprva je to bilo polako, kao da blijede, ali su na kraju nestale u jakom bljesku koji je Maitreyu zaslijepio. Trgnuo je glavom i automatski podigao ruke da zaštiti oči. Još ih je uvijek trljao kad je iznad svoje glave začuo siktaj. Znao je što to znači - zmija! Ispred njega je bila zmija! Skočio je na noge samo da bi se suočio s najvećom kobrom koju je ikada vidio. Gledao je u njene uske zmijske oči i jezik koji se palucao između oštrih zubiju. Kobra je bila spremna za ugriz. Raširila se prijeteći i Maitreyi je postalo jasno da mu nema spasa. Ukočio se čekajući smrtonosni napad.

 

Međutim, on nije došao. Iznenada je neka ruka prekrila kobrinu glavu i povukla je unazad. Maitreya je tek tad shvatio da je kobra opletena oko pasa nekog čovjeka, i to podebelog čovjeka, a da se prema njemu samo ispružila. Polako je podigao pogled još se uvijek ne usuđujući udahnuti zrak. Čak i da je očekivao ono što je ugledao, njegovo iznenađenje vjerojatno ne bi bilo manje. Iznad grudiju toga čovjeka najprije je ugledao slonovsku surlu, a zatim i glavu (nesumnjivo slonovsku) s jednom slomljenom kljovom. Na toj je glavi bilo neobično pokrivalo sasvim nalik gornjem dijelu sangadija koji je nosio njegov otac Bhaskar. A zatim je ugledao oči. Bile su to oči u kojima je vidio svoju sudbinu. Pred njim je stajao Ganeš.

Morda bi vas zanimalo še

19,90 € Čarobnica
Adrian P. Kezele
Rezultati 1 - 1 od 1
Vaš E-mail: *
Vir prijave:

Name: *
Naročite E-novičke
Vsak mesec izžrebamo praktično nagrado.
Od prejemanja obvestil se lahko kadarkoli odjavite.
S prijavo na e-novice se strinjam s Splošnimi pogoji poslovanja in Politiko varovanja osebnih podatkov.

CHIARA B. d.o.o.
Ježa 90, 1000 Ljubljana
Pokličite nas: 01 534 12 52
Email: peter@zalozba-chiara.si

Želite knjige kupovati ceneje!

... in biti obveščeni o novostih in akcijskih ponudbah?!

Prijavite se v e-novičke založbe Chiara

S pridružitvijo 1x mesečno sodelujete v nagradnem žrebu za Bralno lučko USB.

Vaš E-mail:

x

© Založba Chiara. Vse pravice pridržane. izvedba ideArt